KLAPA SIGNUM U AUSTRIJI
U srijedu, 24. studenog 2010. nakon večernje mise u Gorici Strugama članovi župne klape Signum krenuli su na dalek put, u Austriju. Dvije otpjevane pjesme pod tom misom bile su samo priprema za brojne pjesme darovane Austrijancima. Dva kombija i jedan mali automobil bili su potrebni kako bi povezli 19 ljudi preko Hercegovine, Hrvatske i Slovenije do Austrije. Župnik don Ivan je putnike preporučio molitvama roditelja i ostalih članova obitelji koji su ih otpratili. I ova molitva, i misa pri polasku i zagovor sv. Nikole Putnika i župnog zaštitnika sv. Franje Asiškog zaslužni su za uspješno i blagoslovljeno putovanje.
Idući dan, četvrtak 25. 11. oko 10 sati stigli su na prvu stanicu, Beč. Zahvaljujući mladiću Andriji Repecu, čiji će roditelji sutradan biti vodiči i prevoditelji u Linzu, mladi glazbenici upoznali su većinu posebnosti i ljepota glavnog grada, Beča. Posebno ih se dojmio simbol Beča, Katedrala sv. Stjepana (njem. Stephansdom). Nakon promatranja unutrašnjosti katedrale izgrađene u romantičkom i gotičkom stilu slijedila je šetnja gradom koja je završila pred spomenikom podignutom u čast carici Mariji Tereziji (1740.-1780.) zaslužnoj za uvođenje obveznog školovanja. Prva noć provedena je u jednom od hotela u predgrađu grada.
Dug put, oko 1000 kilometara učinio je svoje. Vjerojatno kući nitko od ove mladosti ne ode spavati tako rano kao što su učinili ovu večer u Beču. Već u 22 sata u hotelu s mogla čuti samo tišina.
Odmoreni i naspavani, ali puni pozitivne treme pred prvi austrijski nastup, dočekali su treći dan putovanja, petak 26. 11. Nakon doručka svi su bili spremni za novo putovanje u drugu pokrajinu, Gornju Austriju. Prvi odmor bio je kod agustinijanskog samostana St. Florian u blizini Linza. Ne treba ni pisati kako ih je i ovo zdanje oduševilo, ali su svi su s nestrpljenjem očekivali posljednju stanicu, o kojoj su najviše i čuli prije polaska, prijateljsko mjesto i župu, St. Marien. Ljubazni domaćini dočekali su ih s toplim obrokom, ali još toplijim osmjehom. Uskoro je počelo razdvajanje, ali i novo spajanje. Razdvajanje od suputnika iz autobusa, ali spajanje s obiteljima iz cijele, bregovite i prostrane župe St. Marien. Ljubazni domaćini u svojima automobilima svojim su gostima objašnjavali kako im dolaskom nisu donijeli samo pjesmu, već i prvi ovogodišnji snijeg. Ne zna se tko se više obradovao prvim pahuljama, ili Austrijanci koji u bijeloj podlozi mogu uživati svake godine, ili Hercegovci kojima je ista rijetkost. Nakon što je svatko sebi osigurao krevet, pošli su put Linza, doduše s autima domaćina, jer je već desetak centimetara snijega zabijelilo cijeli kraj. Uslijedio je prvi nastup naše klape u Katedrali Blažene Djevice Marije (Mariendom) u 19.30, a sve u sklopu meditativnog programa. Svojim nastupom upoznali su stanovnike Linza s ovom vrstom pjevanja. Klapa se predstavila uglavnom duhovnim skladbama, ali osim toga na repertoaru su se našle i svjetovne pjesme. 
Nakon otpjevane dvije pjesme pozdravio ih je biskup Linza Maximilian Aichern. Naglasio je kako dvije biskupije, Mostarsko-duvanjska i biskupija Linz već duže vrijeme gaje prijateljske odnose. Suradnja je počela za vrijeme biskupa Pavla Žanića, a biskup Ratko Perić u ratnim vremenima nastavio započeto. Biskup Aichern pozdravio je klapu i poželio im miran i ugodan boravak, kako u Linzu, tako i u prijateljskoj župi St. Marien u kojoj su odsjeli. Voditeljica klape, Slavica Eldić, novinarima pokrajinske televizije, koji su snimali nastup, Klikom na link pogledajte prilog objasnila je kako ovi mladi ljudi pjevaju iz ljubavi prema glazbi, a upravo su ih ljubav i prijateljstvo prema Austrijancima dovela u ovaj kraj. Zahvalila je i čapljinskom župniku, don Ivanu Turudiću koji već duže vrijeme uspješno surađuje sa župom St. Marien, te je zapravo ovom poveznicom i došlo do putovanja i predstavljanja.
Sutradan, u subotu 27. 11. uslijedio je bogat turistički dan. Prvo posjet župi Schlierbach u kojoj su pjevači mogli čuti teološko-filozofsko predavanje simpatičnog vodiča, naravno zahvaljujući, također simpatičnom, prevoditelju Oliviju Repecu. Osim teorije, mogli su i praktično osjetiti neke od prednosti ovoga samostana – kušati poznati samostanski sir. Spontano je došlo do izvedbe dviju skladbi u samostanskoj crkvi, što je iznenadilo i vodiča, ali najviše Olivijevu suprugu Klaru, koja je sa suzama u očima kazala kako se ne može platiti hrvatska pjesma u bijelome svijetu. Za razliku od ovog spontanog nastupa, onaj drugi ovoga dana nije bio spontan, a održan je u dječjem vrtiću u St. Marienu, gdje su mališani pripremali adventske vijence. Ovo je sve zapravo bio samo uvod u nastup-dar prijateljskoj župi. Baš kao i večer prije, u 19. i 30, klapa Signum je skladbom Velik je gospod Bog krenula u još jedno predstavljanje. 
Oduševljeni župljani dugotrajnim pljeskom pozdravljali su način izvođenja pjesama, a smijeh bi odjeknuo crkvom tek nakon što bi don Ivan objasnio značenje određenih svjetovnih pjesama, koje su bile dio repertoara i te hladne večeri. Ponovno odlazak u kuće na večeru i spavanje.
A onda, posljednji dan putovanja, dan povratka kućama. Nakon jutarnje mise u 9.30 i ručka s obiteljima, oko 13.00 sati svih 19 putnika bilo je spremno, s tim da su pri polasku imali više stvari za ponijeti. Dodatak su bili adventski vijenci, kao simbol povezanosti dviju župa, ali i posebno iznenađenje, CD-ovi nastupa u prijateljskoj župnoj crkvi. U povratku ih je i dalje pratio snijeg i neočišćene autoceste, ali kako rekosmo u uvodu, Božji blagoslov učinio je svoje. Laganim ˝korakom˝, molitvom, pjevanjem i prisjećanjem na ugodne trenutke ovoga putovanja, sretno su stiglu u svoju Čapljinu, u zoru ponedjeljka, 29. studenog.
E još da ih je umjesto kiše dočekao snijeg…