PAPINA PORUKA ZA SVJETSKI DAN MIRA 2011.
Papa Benedikt XVI. i ove godine uputio je svijetu poruku u povodu 1. siječnja, Svjetskog dana mira. Naglasak je stavio na vjersku slobodu, kao put koji vodi do mira. Papa je pisao još i o temama: Sveto pravo na duhovni život, Obitelj-škola slobode i mira, Zajednička baština, Javna dimenzija religije, Vjerska sloboda, snaga slobode i kulture: opasnosti njezine instrumentalizacije, Pitanje pravednosti i civilizacije: Fundamentalizam i neprijateljstvo protiv vjernika narušavaju pozitivni laicitet života, Dijalog između građanskih i vjerskih institucija, Živjeti u ljubavi i istini, Dijalog kao zajedničko traženje, Moralna istina o politici i diplomaciji, Nadilaziti mržnju i predrasude i Sloboda vjerovanja u svijetu.
S internet stranice Katoličke Tiskovne Agencije preuzimamo dio papine poruke:
Živo zahvaljujem vladama koje se trude da ublaže trpljenja te braće ljudi i pozivam katolike da mole za svoju braću u vjeri koja trpe nasilja i netrpeljivost te da budu solidarni s njima. Koristim zato ovu priliku da podijelim sa svima vama neka razmišljanja o vjerskoj slobodi, kao putu koji vodi k miru. Naime, sa žalošću možemo konstatirati da u nekim krajevima svijeta ljudima nije moguće ispovijedati i slobodno izražavati vlastitu vjeru, a da time ne izlože opasnosti vlastiti život i osobnu slobodu. U nekim drugim krajevima postoje prikriveniji i profinjeniji oblici predrasude i protivljenja prema vjernicima i vjerskim simbolima. Kršćani su danas vjerska zajednica koja trpi najveće progone zbog svoje vjere. Mnogi od njih su svakodnevno izloženi uvredama i često žive u strahu zbog svojega traženja istine, zbog svoje vjere u Isusa Krista i svojeg iskrenog apeliranja na poštivanje vjerske slobode. Sve je to neprihvatljivo jer predstavlja uvredu Bogu i ljudskom dostojanstvu; osim toga, to predstavlja prijetnju sigurnosti i miru i sprječava ostvarenje istinskog i cjelovitog čovjekova razvoja.
U vjerskoj slobodi, naime, dolazi do izražaja ono što je jedinstveno osobi, jer zahvaljujući njoj može usmjeriti vlastiti osobni i društveni život prema Bogu, u čijem se svjetlu u punini razumiju identitet, smisao i svrha osobe. Nijekati ili samovoljno ograničavati tu slobodu znači gajiti ograničeni pogled na osobu; potamniti javnu ulogu religije znači stvarati nepravedno društvo, jer ne uzima u obzir pravu narav osobe; to znači onemogućiti postizanje istinskog i trajnog mira čitave ljudske obitelji.