ZAŠTO SE DODVORAVAMO OVOME SVIJETU?
U nedjelju 18. rujna u crkvi Sv. Petra i Pavla u Gorici Strugama na večernjoj misi za vjernike župe Čapljina posebno se molilo za pripadnike HVO-a, kako za one koji više nisu među nama, tako i za sve preživjele. Naime, jučer je obilježena 20. godišnjica osnivanja HVO-a u općini Čapljina. Nakon paljenja svijeća i polaganja vijenaca na Trgu slobode u Čapljini općinsko izaslanstvo predvođeno načelnikom općine Smiljanom Vidićem i pripadnici HVIDRA-e uputili su se u crkvu u Gorici Strugama kako bi na taj način molili za one koji su najzaslužniji za naš opstanak na ovim prostorima.
Čapljinski župnik don Ivan Turudić u propovijedi je više puta istaknuo pravednost o kojoj je kroz prispodobu svojim učenicima govorio Isus, a koju nam je donijelo nedjeljno evanđelje. Evanđelje donosi prispodobu o gospodaru koji je jednaku dnevnicu dao svim radnicima, i onima koji su počeli raditi na početku dana, ali i onima koji su se u rad uključili samo sat vremena prije kraja radne akcije. ˝Treba opraštati, ali ne i zaboraviti, govore ljudi, ali Isus kaže: i oprostiti i zaboraviti. Božja poruka nije ljudska˝ riječi su kojima je don Ivan otvorio propovijed. Prema njegovom mišljenju ljudi svakodnevno stvaraju svoje slike o ljudima, ali i o Bogu. ˝Danas kad se prisjetimo nekih teških vremena, upali smo u zamku o kojoj govori Isus. Isti događaj, nažalost gledamo različito. Nijanse, ali nijanse koje dovode do sukoba među nama. Nijanse koje zagorčavaju živote mladim ljudima koji ne znaju što se zapravo dogodilo˝ nastavlja don Ivan. Čapljinski župnik podsjetio je kako se pošlo s jednom idejom i s jednim ciljem. S jednom istinom. Biti svoj na svome. Nažalost, dogodile su se i stvari koje nisu bile potrebne, ali oprezno je konstatirao da je govoriti o tome vremenu izvan toga vremena vrlo opasno.
Don Ivan nastavlja: ˝Ali kada se govori o tim počecima govori se vrlo jasno. Sačuvati goli život, sačuvati sebe, sačuvati ono što mi jesmo.˝ Nažalost, župnik se ne može oteti dojmu da se ni danas ne možemo dogovoriti tko smo. Naglašava da se potrebno vratiti načelima koja smo usvojili odgojem, a temelje se na Božjim zapovijedima, blaženstvima i evanđelju Isusa Krista. Don Ivan donosi svoje viđenje današnjice: ˝ dok se god ne vratimo onome što je u duhu vjere, koliko god to bilo teško, i mogu nas prigovarati, uče nas ovako, uče nas onako. Ali imaš svoju pamet! Razluči! A imajući svoju pamet razlučujem da se pod hitno moram vratiti principima, a ako ne budeš znao što to hoćeš u ovome trenutku onda si daleko od svog nacionalnog.˝
Nadalje, smatra: ˝ono što se s majčinim mlijekom uzme, ne može iznenada izići, tako je 50 godina bilo u puno goroj situaciji. A istovremeno sve činimo da ostvarimo ono što mi ne želimo da bi naše biće, naše hrvatsko i rimokatoličko, namjerno ponavljam rimokatoličko, biće opstalo.˝ Na kraju, župnik don Ivan pozvao je sve da svojim djelima pokažu zašto su Kršćani i Hrvati. To moramo učiniti kako bismo zahvalili onima koji su svoje živote ostavili u istinskoj ideji. Još je jednom ponovio da nigdje u evanđelju ne stoji da je Kristova poruka lagana, niti se Krist trudi svidjeti ovome svijetu.
˝Zašto se mi pokušavamo dodvoriti na ovome svijetu?˝ upitao je na kraju propovijedi čapljinski župnik.