KRŠĆANSKA NADA
KIUM, 14. 12. 2011.
Don Ivan Turudić, župnik čapljinski, organizira u „Mogorjelu“ u Čapljini tri javna predavanja o bogoobličnim krjepostima kroz tri srijede došašća u večernjim satima. Prve je srijede, 7. prosinca, govorio sam župnik o vjeri, druge je srijede, 14. prosinca, govorio o nadi biskup Ratko, a treće srijede, 21. ovoga mjeseca, predviđeno je predavanje don Ivana Marčića, kapelana s Gradine, o temi ljubavi. Biskup je pred stotinom vjernika slušatelja protumačio naslovnu riječ. Nada je Bogom dana krjepost kojom sigurnim pouzdanjem, uz Božju pomoć, očekujemo vječno blaženstvo kao i sredstva da to blaženstvo postignemo. Glavni je, dakle, cilj vječni život u Bogu, blaženstvo, a to se postiže sredstvima koja samo Bog stavlja na raspolaganje svojom božanskom pomoći i darežljivošću. On daje krjeposti vjere, ufanja i ljubavi i on ih u nama ljudima oblikuje, a nama preostaje da s time vjernički, nadalački i s ljubavlju surađujemo. Sv. Petar poziva kršćane svoga vremena i svih vremena: budite „uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1 Pt 3,15), nade koja je dar Božji. Nekršćanski natpis na nekom grobu iz Isusova vremena: „Iz ništa u ništa!“, iz mraka u mrak, pokazuje potpuni besmisao ljudskoga života, beznađe i tragediju. A kršćanski natpis na grobu: „Od Boga došao, k Bogu pošao!“ Iz Svjetla u Svjetlo, odnosno Svjetlo je bilo prije nas i Svjetlo nas čeka, pokazuje smisao u božansko djelo spasenja. Ovaj zemaljski prolaz odnosi se ne samo na vjernika, kršćanina, nego i na vječnoga Sina Krista Isusa, Spasitelja! Krist je Svjetlo. On je došao od Boga Oca utjelovljenjem iz Marije Djevice, a otišao je k Bogu Ocu nakon mučeničke smrti po uskrsnuću preobražena tijela. Time nam je dao jamstvo i nadu da će i svatko od nas, koji ide Kristovim stopama i drži se njegovih zapovijedi, prispjeti u život vječni. Na tom putu nas ljude čeka Božji sud najprije naše duše, nakon smrti, a onda i našega tijela o Sudnjem danu, kada će svačije tijelo snagom Božjom uskrsnućem biti preobraženo, povezati se s dušom i živjeti trajno: blagoslovljeni u radosti Gospodara svoga, prokleti u osudi vječnoj. Predavač je kao primjer naveo „čudesnu priču“ Bakhite Josipe, koja je podrijetlom iz Darfura, južnoga Sudana, koji se nedavno osamostalio. Djevojčica je rođena 1869. godine, kao devetgodišnjakinja bila je oteta od arapskih trgovaca, više puta prodavana i godinama fizički zlostavljana i moralno ponižavana, dok nije oslobođena u 20. godini svoga života u Italiji. Ušla je u Red sestara sv. Magdalene, kanosijanki. Umrla je 1947., a papa Ivan Pavao II. ubrojio je njezino ime među Svete Božje 2000. godine. Benedikt XVI. spominje Bakhitin životopis u svojoj enciklici Spašeni u nadi, 2008. godine, i to kao primjer kršćanske nade. Dva su ljudska grijeha protiv ulivene krjeposti nade: očaj i preuzetnost. Očaj je svjesno odustajanje od postizanja blaženstva zbog zemaljskih poteškoća i neuspjeha. A preuzetnost je lakomisleno očekivanje da će vječni blaženi život doći sam od sebe, bez našega marljiva zalaganja i strpljiva nošenja križa.Bog je nas ljude stvorio bez nas, bez našega pristanka i suradnje, ali nas ne će spasiti bez naše suglasnosti, molitve i sudjelovanja. U tom se očituje Božji dar, ali i naša odgovornost i suradnja u svakodnevnom prakticiranju teologalnih ili bogoobličnih krjeposti vjere, ufanja i ljubavi. Biskup je raznim biblijskim slikama i prispodobama osvjetljavao kršćansku vrlinu nade koja nam je potrebna za vječno spasenje.