KVATRE
Budući da su kvatre u ovome tjednu, donosimo tekst koji objašnjava njihovo značenje, kao i povijest nastanka.
Kvatre (lat. četiri puta) ili četverovremena su dani na početku svakoga od četiri godišnja doba, u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama. Nakana molitve i posta je zahvalnost Bogu i dobrotvornost.
Novi Rimski kalendar o kvatrama određuje sljedeće: ˝Na kvatre običava Crkva moliti Gospodina za različite ljudske potrebe, prije svega za plodove zemlje i za ljudski rad, i samo mu za to zahvaljivati. Da bi kvatre odgovarale potrebama vjernika različitih krajeva, valja da vrijeme i smisao njihova slavljenja odrede biskupske konferencije.˝
U godišnji ciklus liturgije utkana su četiri tjedna posta i molitve, svaki u jednom godišnjem dobu. Ta četiri tjedna zovu se kvatre ili tjedni, a ti dani, kvatreni dani, ili jednostavno kvatre. U kvatrenom tjednu slavi se u srijedu, petak i subotu. Kvatre su pokornički dani u kojima se želi na intenzivniji način susresti Boga u molitvi, djelima milosrđa prema bližnjima i postu. U prijašnja vremena ti dani su imali veće značenje nego danas. No imaju svoj smisao i danas i ne treba ih zaboraviti. Od 5. stoljeća kvatre su služile i kao priprava za primanje svetih redova. U novije se vrijeme na te dane preporučuje molitva za svećenička i redovnička zvanja.
“Red euharistijskih procesija, kvatri i prosnih dana” izdan 1985. godine (vrijedi i danas) određuje o kvatrima slijedeće:
Zimske (Post lucem), pred Božić, potkraj građanske godine, neka budu posvećene kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva;
Proljetne (Post cineres), na početku korizme, posvećuju se pokori i obraćenju;
Ljetne (Post crucem), nakon svetkovine Duhova, neka budu posvećene molitvi za posvetu ljudskog rada i za urod zemlje;
Jesenske (Post lucem), sredinom rujna, neka se osobito moli za svećenička i redovnička zvanja te za kršćansku izgradnju mladeži.
POVIJEST
Njihovi počeci nisu posve objašnjeni. Sigurno je riječ o tipično rimskoj uredbi. Najstarija se vijest nalazi u jednom spisu iz 4. stoljeća (Poncije Maksim), koji se poziva na proroka Zahariju (8, 19) i preporučuje post četiri puta u godini. Od pape Leona I. (umro 461) sačuvalo se 25 kvatrenih propovijedi, koje naglašavaju vezu s četiri godišnja doba, te iz redovnog obnavljanja godišnjeg ciklusa izvode potrebu trajnog čišćenja. Rimski »Liber pontificalis« iz 6. stoljeća sadrži na pomenu da je već papa Kalikst I. (217-222) odredio post triput godišnje »u vrijeme žita, vina i ulja«.
Kvatreni se post u Rimu završavao u crkvi sv. Petra bdijenjem u noći od subote na nedjelju. Budući da je ta noćna služba Božja vrijedila već za nedjelju, nisu se te nedjelje služile mise preko dana (dominica vacans). No kako se to bdijenje pomalo premještalo na Subotu prije podne (kao na Veliku Subotu), tako je i nedjelja dobila svoju posebnu misu s kvatrenim elementima.
Neki povjesničari vide vezu kvatri s poganskim običajima zahvale za berbu, drugi s običajima vezanim uz tzv. postaje. Novija istraživanja smatraju da im je temelj u starozavjetnim odredbama o postu (Zah 8,19 i Joel 2, 12-19).