OBMANE IZ MINISTARSTVA
Ovih dana u Hrvatskoj su bez primjerene medijske pozornosti otvorena međusobno povezana sudbinska pitanja, ne samo za budućnost hrvatskoga naroda nego i za budućnost Europe i čovječanstva: talijanski senator i filozof Marcello Pera svratio je pozornost na osporavanje kršćanske kulture u suvremenom društvu, europskom pa i hrvatskom; a istodobno tisuće roditelja obraća se dopisom ministru znanosti, obrazovanja i sporta i predsjedniku Hrvatske vlade tražeći odluku o trajnom uvođenju zdravstvenog odgoja i obrazovanja u škole. Dok nastupi i knjiga »Zašto se trebamo zvati kršćanima« senatora Pere otvaraju načelnu raspravu o odnosu suvremene kršćanske kulture i u javnosti prevladavajućeg liberalizma, dotle se građanska inicijativa »Roditelji biraju« bori za ostvarenje elementarnog prava da njihova djeca u školama u Hrvatskoj budu odgajana u vrijednostima koje zastupaju roditelji, konkretno da se škola otvori i programu koji poštuje kršćanske vrijednosti. U spomenutoj knjizi i u intervjuu Glasu Koncila senator Pera upozorava da je suvremeni liberalizam »izgubio svoju vezu s kršćanskom porukom« te je zbog toga za razliku od nekoć kad je bio »snažan nauk o pravima čitavoga čovječanstva« danas postao »individualistička doktrina« odnosno »kultura koja vrijedi samo za neke skupine«, ali »ne više za sve«. Pera doslovno kaže: »Liberalizam – koji je filozofska i politička doktrina prema kojoj ljudi imaju urođeno dostojanstvo, dakle imaju ga samim tim što su ljudi te stoga imaju i temeljna prava i temeljnu jednakost – nezamisliv je bez kršćanske slike o Bogu, odnosno bez kršćanskog shvaćanja svijeta i čovjeka.« On također ističe: »Bitka protiv religije je dvostruka pogreška. Prvo zato što se religija ne može izbrisati iz ljudskoga iskustva, drugo zato što je borba liberala protiv religije bitka protiv samih sebe: reže se grana na kojoj se sjedi.« Zauzimajući se za međukulturni dijalog, senator Pera ocjenjuje sadašnje stanje ovim riječima: »Ne sviđa mi se ideja o Europi kao bezličnom kontinentu, bez vlastitoga identiteta gdje su sve kulture jednake i nijedna nije bolja ni lošija nego druge. Bit je diktature relativizma da na istu razinu, na ‘bubanj’, na glasovanje stavimo dobro i zlo i temeljna ljudska prava. To je diktatura relativizma.«
Da u suvremenom hrvatskom društvu postoje vrlo glasne i utjecajne snage koje »režu granu na kojoj sjede« – kako je rekao Pera – vidi se po otporu uvođenju zdravstvenog odgoja i obrazovanja u škole, nakon što je provedena eksperimentalna nastava i po programu Foruma za slobodu odgoja, koji je krajnje liberalistički, i po programu udruge Glas roditelja za djecu – GROZD, koji je izraz kršćanske kulture. Naime, te liberalističke snage bore se, otvoreno govoreći, za razaranje moralnosti budućih naraštaja mladih, jer s ljudima koji nemaju izgrađenih moralnih i etičkih stavova ili koji su već u mladosti teško ranjeni zloporabom seksualnosti, ne može se računati za velika ostvarenja na ikojem području društvenog života. Predstavnik tih liberalističkih snaga, predsjednik Foruma za slobodu odgoja – ako je Slobodna Dalmacija istinito prenijela – progovorio je nečuvenim govorom mržnje etiketirajući građansku inicijativu »Roditelji biraju« kao »anticivilizacijsku i protuhrvatsku«, a o svjetonazorskom opredjeljenju GROZD-a izjavio je: »Očigledno je da se ono temelji na homofobiji i mizogoniji, kao i na vrednotama pervertiranog patrijarhata, koji je primjereniji, možda, Iranu pod diktaturom fundamentalističkih ajatolaha, ali europskoj Hrvatskoj zasigurno ne.« Ta ocjena, koja nema veze sa stvarnošću – jer GROZD-ov program koji je službeno prihvatilo ministarstvo počiva na zasadama kršćanske kulture bez koje nikada ne bi ni bilo suvremene Europe – razotkriva zapravo sektaštvo takvoga liberalizma kao i nastojanje da se eliminacijom GROZD-ova programa liberalistički stavovi, na koje članovi tih udruga imaju puno pravo, nametnu svima bez obzira na to što, za razliku od njih, prema Europskom istraživanju čak 98% hrvatskih građana smatra obitelj važnom i vrlo važnom, a 89,6% ne smatra brak zastarjelom institucijom.
No još više u konkretnom pitanju zabrinjava ponašanje djelatnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koji uporno dezinformiraju javnost. Tako glasnogovornik toga ministarstva u Slobodnoj Dalmaciji od 20. svibnja obmanjuje javnost da GROZD traži obvezatni samostalni školski predmet, a niti je ministarstvo svojim natječajem tražilo program za takav predmet niti je GROZD ikada ponudio program za samostalni predmet ili tražio išta izvan onoga što je ministarstvo odredilo – a to je 12 sati godišnje u sklopu sata razredne zajednice. Glasnogovornik također obmanjuje javnost kad tvrdi da GROZD želi »svoje teme nametnuti«, a činjenica je da je GROZD-ov program ministarstvo službeno prihvatilo te je to sada program ministarstva. Zabrinjavajuće je također što drugi djelatnik u svom pismenom odgovoru onima koji su poslali svoj dopis ministarstvu obmanjuje tendencioznim i čak netočnim interpretacijama rezultata vanjskog vrednovanja eksperimentalne provedbe zdravstvenog odgoja potpuno ignorirajući ispisane dijelove izvještaja i tvrdeći da ne postoje razlozi za uvođenje zdravstvenog odgoja i obrazovanja, premda su na zahtjev toga ministarstva čak dva povjerenstva zaključila da postoji velika potreba za posebnim programom zdravstvenog odgoja i obrazovanja. Ministarstvo ima smisao i zadaću služiti, a ne manipulirati i obmanjivati.
Ivan Miklenić
Glas Koncila, broj 22 (1823), 31.5.2009.