BEZLIČNI EUROPSKI IDENTITET
Još uvijek «stara dama» tetura u svom bezličnom identitetu baveći se tuđim brigama. Umjesto da se okrene prema sebi i zapita zašto njene nacije izumiru ona se upinje u pronalasku krivca u nekom drugom
Živeći svoj ovozemaljski život čovjek se susreće s mnogim strahovima: od onih banalnih kao što je strah od mraka, pa do onih egzistencijalnih koje svoj vrhunac nalaze u strahu od smrti. Bez obzira što bi se mogle praviti različite skale možemo kazati da bi se negdje na početku ovog životno-ozbiljnog straha nalazio strah od gubitka identiteta. U Bibliji je to iskazano kroz pojam imena. Tek kada čovjek ili nacija dobiju ime tek tada znači da postoje. U današnjem komercijaliziranom svijetu uviđa se potreba prvotno prepoznati sadržaj a potom ime. Hodeći tom logikom s pravom možemo pitati što je sadržaj pojma Europa? Predstavlja li ovo ime istodobno i identitet? I sukladno tomu: postoji li strah od gubitka tog identiteta?
Ono što danas poznajemo pod imenom Europa nije zemljopisni pojam ili bolje kazano, nastankom zajednice država nazvanom Europska unija (formalno 1993.), prestao je biti. Najedanput se od stanovnika država koje nisu članice ove zajednice počelo tražiti da se osjećaju kao izbjeglice na vlastitom kontinentu. Takva nova ili kao što ju zovu «Mala Europa», afirmirala je mnoge pozitivne domete ljudskog razuma iskazane kroz demokraciju – vladavinu sloboda i jednakopravnosti. Međutim, kroz svoj, još uvijek neratificirani, Ustav zanijekala je svoje kršćanske korijene. Pojednostavljeno kazano, zaboravila je da je, kroz mnogo stoljeća, jedino Crkva njegovala znanost i kulturu na europskom tlu. Takva paradigma se danas nameće kao dio novog europskog bezličnog identiteta.
Upravo ove bezličnosti sve više Europljana postaje svjesno. Kao «poticaj na razmišljanje» odnedavno se na internetskom servisu YouTube može pronaći – istodobno islamofobična i islamoeuforična – multimedijska kratka prezentacija (http://www.youtube.com/watch?v=3ybhcIiOu8Y) koja govori o mogućem novom izgledu starog kontinenta. Iako joj nedostaje znanstvene potkrjepe jer ne navodi izvor tvrdnje ipak je i više nego zanimljiva. Na početku se tvrdi kako je svakoj naciji za opstanak potreban natalitet 2.11 djece po obitelji, a povijesno gledano nijedna nije opstala s prosjekom manjim od 1.9. Nadalje, prosjek 1.3 nije moguće ispraviti, što znači da takva nacija sigurno izumire. Potom se navode podatci iz europskih država: Francuske (1.8), Engleske (1.6), Grčke (1.3), Njemačke (1.3), Italije (1.2), Španjolske (1.1) te iz cijele Europske unije (1.38). Kao razlog zašto se istodobno ne smanjuje broj stanovništva navodi se islamska imigracija i za Malu Europu nepojmljiv natalitet gdje u obitelji bude i više od osmero djece. Prognoze koje slijede su takve da se može izvesti zaključak kako je samo pitanje vremena kada će Europa postati muslimanska (npr. za Nizozemsku se predviđa da će već za 15 godina napola islamska). Iza svega, prema ovomu, stoji smišljeni plan koji potvrdu nalazi u riječima libijskog predsjednika Muammara al-Gaddafija: «Ne trebamo teroriste, ni bombaše samoubojice. 50 milijuna muslimana u Europi će ju pretvoriti u muslimanski kontinent za nekoliko desetljeća». Slično se predviđa SAD-u, Rusiji i Kanadi.
Iako bi neozbiljno bilo tvrditi da ovo ima veze s rezultatima nedavno završenih izbora za Europski parlament ipak valja ustvrditi činjenicu da su konzervativne stranke odnijele pobjedu. A osobito se znakovitim može smatrati rezultat u Nizozemskoj gdje je ekstremna antiislamska desnica postala druga najjača stranka. Općenito uzeto vidljivo je negativno raspoloženje birača, u Europskoj uniji, prema imigraciji. Iz svega se dade razaznati kako još uvijek «stara dama» tetura u svom bezličnom identitetu baveći se tuđim brigama. Umjesto da se okrene prema sebi i zapita zašto njene nacije izumiru ona se upinje u pronalasku krivca u nekom drugom. Ovaj put je to islam, a drugi put će vjerojatno biti Kinezi.
Bez obzira na sve pretpostavke, Europu će i dalje mučiti slični strahovi ako se ne suoči s pogubnošću svog moralnog pada. Ako i dalje budu dominirali mentaliteti ukorijenjeni u relativizmu neminovno je da će se sadržaj pojma Europa uvelike promijeniti.
Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik