PROSLAVLJENO 1130 GODINA VJERNOSTI HRVATA SVETOJ STOLICI
Svečanim misnim slavljem za domovinu koje je u nedjelju 6. rujna u ninskoj župnoj crkvi Sv. Anselma predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa proslavljene su dvije velike obljetnice: 1130 godina vjernosti Hrvata Svetoj Stolici i 30 godina od proslave Branimirove godine na lokalitetu Grgur u Ninu pod geslom “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu”. “Nin, 879 – 1979 – 2009 / 1130 godina vjernosti Hrvata Bogu i Katoličkoj Crkvi” naziv je spomen događaja na svehrvatsko slavlje koje je prije 30 godina u zajedništvu svih hrvatskih i biskupa iz Europe predvodio kardinal Franjo Šeper, a okupilo je 250.000 Hrvata sa svih kontinenata. Branimirova godina je obljetnica razmjene pisama između pape Ivana VIII. te hrvatskog kneza Branimira i ninskog biskupa Teodozija o priznanju hrvatskog suvereniteta i potvrda vjernosti Hrvata Svetoj Stolici. U Ninu, gdje su korijeni i opipljivi tragovi hrvatske državnosti i crkvenosti, okupili su se vjernici iz cijele Hrvatske i BiH, poput Pokreta hrvatske katoličke mladeži Dios, obiteljske zajednice Oaza ljubavi i Hrvatske kulturne zajednice Troplet iz Mostarsko-duvanjske biskupije. Mons. Prenđa poželio je da nas Bog uzdrži u vjernosti i privrženosti Crkvi te da budemo vršitelji Evanđelja. Pozvao je da se sjetimo svih znanih i neznanih koji su se borili i sačuvali našu vjeru. Zamolio je Boga i Gospu hrvatskog krsnog zavjeta da domovinu daruje potrebnim duhovnim i materijalnim dobrima te da budemo društvo mira, sloge, pravednosti i zajedništva. Sudionike slavlja u drevnoj prijestolnici hrvatskih vladara nadbiskup je na kraju mise blagoslovio zavjetnim Branimirovim križem, a svi su izmolili i ispovijest vjere Hrvata katolika molitvenim obrascem koji datira od Branimirove godine a glasi: “Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u bezgrešno srce presvete Bogorodice Marije. Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen!”
U nekadašnjoj ninskoj katedrali koja se nalazi pokraj crkve Sv. Križa, kapele hrvatskih vladara, nadbiskup je rekao da je Branimirova godina veliki povijesni skup Hrvata katolika koji podsjeća na jedno olovno, teško vrijeme za vjeru, njeno svakodnevno življenje i Crkvu. “To je vrijeme imalo cilj koje nije moglo postići jer je taj cilj bio neprirodan. Ne može se ljude iščupati iz korijena koje Bog utvrđuje, koje je obradio i zasijao vjerom u Krista. Ne može se i nije se moglo uplašiti ljude da žive vjeru hrabro i ponosno. Vremena koja su rađala mučenike donijela su neizrecive plodove za Crkvu i domovinu”, poručio je mons. Prenđa, dodavši da sad u drugim okolnostima slavimo godišnjicu Branimirove godine, kao dionici radosti da budemo ponosni i uzdignute glave kao katolici i Hrvati. “Vjernost Bogu prava je mudrost. Naši preci prihvatili su izazov Evanđelja. Narod smo koji je prihvatio Evanđelje i ostvarivao ga u osobnom, obiteljskom i narodnom životu. Zato su naši preci bili mudri ljudi koji su prenosili Evanđelje s pokoljenja na pokoljenje. Svjetlost Gospodnja je bila njihov put”, rekao je mons. Prenđa, istaknuvši da to svjedoči i znak našeg kršćanstva i pripadnosti Kristovoj Crkvi, krstionica kneza Višeslava iz 9. st., na kojoj je natpis da u nju ulaze nemoćni a izlaze prosvijetljeni. “Taj put nije bio nimalo lak. Trebalo je biti svjedokom. Biti svjedok Krista raspetog znači dijeliti njegovu sudbinu povijesti, znači biti obdaren križem, umiranjem ali i uskrsnućem. I naši su preci poput Petra apostola rekli ‘Gospodine, kome da idemo, ti imaš riječi života vječnog” te su ostali uz Krista. Usprkos preprekama, s tog se puta nije silazilo. Ta su vjera i postojanost bili jamstvo dolaska vjere, prenošenja vjere i trajanja do našeg vremena. Neka vremena su prekretnice i međaši, neki događaji daju pečat. Takav događaj je izmjena pisama pape Ivana VIII i kneza Branimira u kojem mu je Papa napisao da se vraća u krilo apostolske stolice, njegove majke, kao najbistrije vrelo iz kojeg su se naši preci pojili svetim apostolskim naukom te da će mu biti skloni apostolskom dobrotom kako bi bio siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja. “Taj trenutak zaokreta traje do danas. 1130 godina neprekinute veze s apostolskom stolicom znači jedinstvo s glavom naše Crkve, vođom Kristom i Petrovim nasljednikom koji su nas kroz sva vremena pratili molitvom i blagonaklonošću”, poručio je nadbiskup.
Podsjetio je i na duhovni program Branimirove godine “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu”. “Obitelj onda i danas prolazi kroz teškoće, pojam braka i obitelji je napadnut. Brakovi se sklapaju na nebu, pred Bogom i s Bogom. Obitelj koja zajedno moli ostaje zajedno. U molitvi se obitelj susreće na najdubljoj razini jer se susreće pred Bogom i s Bogom. Zajednička molitva blagotvorno djeluje; najbolje odgaja djecu i roditelje i najbolje uklanja sukobe tijekom dana. Radost i strpljivost u svim situacijama karakteristike su obitelji koja moli. Po molitvi se obitelj otvara Bogu”, rekao je nadbiskup. Istaknuo je potrebu da se obitelji sačuvaju i izgrade kako bi bile svjedokom i u ovom vremenu, a hrana i izvor toga je misa koja povezuje s Kristom i međusobno.
Nadbiskup Prenđa je podsjetio i kako izgleda hrvatski zavjetni križ kojeg su na Branimirovu godinu prije 30 godina hrvatski biskupi potaknuli da se stavi u svaki dom i obitelj. Na njemu je lik Krista raspetog, podloga mu je starohrvatski pleter. Na vrhu je Višeslavova krstionica, znak našeg krštenja, u dnu ključevi sv. Petra, desno natpis kneza Branimira a lijevo lik Gospe velikog krsnog zavjeta. “Sve nas to vodi Kristu po našoj Crkvi koja je utkana u svaku poru našeg bića”, zaključio je mons. Prenđa, poželjevši da biskupi, svećenici i vjernici ispune svoje krsno poslanje. Ninski župnik i dekan don Šime Kevrić u pozdravnoj riječi podsjetio je da je zavjetni križ Branimirove godine nazvan “znakovnim katekizmom naše vjere i povijesti spasenja”. Rekao je kako je prigodom blagoslova križa na kraju mise Branimirove godine 1979. kardinal Franjo Kuharić s tugom u srcu, ali glasno i jasno rekao: “Križ je, doduše, uklonjen iz naših škola, bolnica i sudnica, misleći na komunističko nasilje nad križem u sustavu u kojem smo živjeli; ali je i s ponosom dodao: ‘Ali nije uklonjen iz naših srdaca’. Vratili smo ga u škole, bolnice i sudnice izabirući samostalnost, obranili ga u Domovinskom ratu, ali nažalost i danas ga sinovi onih koji su ga protjerali iz javnih ustanova i mjesta opet žele istjerati. Zato je i našem vremenu potrebno Ivana VIII., Branimira, Teodozija, Alojzija, Kuharića i vjernika koji su sačuvali vjeru u svojim obiteljima i nama je predali”, poručio je don Šime Kevrić.
www.molitve.info