PREPORUČUJEMO: Zašto se trebamo zvati kršćanima
Marcello Pera
Nakladnik: Verbum
Davanje punog značaja kršćanstvu u društvenom životu
Knjiga senatora Pere izazvala je pažnju europske javnosti jer se u njoj ovaj ugledni političar, iako agnostik i liberal, zalaže za davanje punog značaja kršćanstvu u društvenom životu, vidjevši u tome jedini izlaz za budućnost Europe. Upravo ovom knjigom talijanski senator razvija izvrsnu analizu društvenog stanja gdje se osvrće na pitanja liberalizma u svim svojim oblicima, otpadništva od kršćanstva, paradoksa europskog identiteta, laicizma, relativizma, multikulturalnosti, islamskog fundamentalizma i međureligijskog dijaloga, moralnog razvlašćenja, potrebe i opravdanosti nade… U svojoj knjizi prepoznaje glavne točke suvremenog problema u koji je zapala Europa: liberalizam bez temelja, Europa bez identiteta i etika bez istine. Zanimljivo je kako Pera razvija svoju argumentaciju sve do zaključka kojim i završava knjiga: „trebamo se zvati kršćanima“, a značaj i težina ovog zaključka produbljuje i činjenica da je ova zanimljiva, intrigantna i argumentirana knjiga ne samo djelo, nego i svjedočanstvo liberala i agnostika. Kako sam kaže napisao ju je za što šire čitateljstvo, one koji već imaju odgovor na njegov problem, ali i sve druge koji žele izgraditi vlastito mišljenje.
Povodom objavljivanja knjige i papa Benedikt XVI. uputio je osobno pismo autoru u kojem je istaknuo kako ova knjiga ima temeljnu važnost za sadašnji trenutak Europe i svijeta.
Zašto bismo se trebali zvati kršćanima? Danas smo liberali pa se zato ne treba pozivati na kršćanstvo da bismo opravdali svoja temeljna prava i slobode. Laici smo pa vjeru možemo smatrati privatnim uvjerenjem. Moderni smo pa držimo da čovjek sve mora sam bez ikakva vodstva koje ne potječe od njegova vlastitoga razuma. Djeca smo znanosti pa nam je dostatno pozitivističko, potvrđeno i dokazano znanje.
Ostalo se ne računa. Europa se ujedinjuje pa onda moramo izbjeći podjele spominjanjem kršćanstva među korijenima europskoga identiteta. U svijetu ponovno izbijaju vjerski ratovi, dakle moramo izbjeći raspirivanje novih žarišta. U vlastitoj kući integriramo milijune muslimana, dakle ne možemo tražiti masovna obraćenja na kršćanstvo. U našim zapadnjačkim društvima prolazimo fazu krajnje ekspanzije prava, dakle ne možemo dopustiti da se Crkva miješa i priječi njihovo uživanje. I tako dalje.
Ova knjiga namjerava odbaciti sve te pa i dakle. Nema dvojbe da su rašireni: čitamo ih u knjigama i novinama, slušamo ih na televiziji i u sveučilišnim predavaonicama, slušamo ih od tolikih intelektualaca, gledamo ih na djelu kod tolikih političara. Bombardira nas s tolikih strana ovo nijekanje vjere, posebice ovo otpadništvo od kršćanstva pa je pravo čudo da se netko još protivi. Ja se protivim. (…)
Moje je stajalište laika i liberala koji se obraća kršćanstvu pitajući ga o razlozima nade. Ne radi se o obraćenju ili prosvjetljenju ili priznavanju pogrješaka, što je sve važno, delikatno i poštovanja vrijedno, ali i što se tiče osobne savjesti, i o tome ovdje ne raspravljam. Radi se o gajenju vjere (drugoga valjana izraza nema) u vrijednosti i načela koji obilježavaju našu civilizaciju i ponovnu potvrđivanju načela tradicije čija smo djeca, s kojom smo odrasli i bez koje bismo svi bili siromašni. (…)
Ako je današnja Europa bez duše, to nije zato što je nije imala, nego zato što odbacuje onu koju joj je priskrbila njezina povijest.